Zašto kišemo?

Kihanje se definira kao kihanje kada se respiratorni mišići iznenada kontraktiraju zbog škakljanja nosne opne iz bilo kojeg razloga. Jednostavnije rečeno, to je izdah kroz usta i nos na iznenadan, nehotičan, glasan način. To je rezultat stimulacija živaca u nosnim kanalima. U ovoj psihološkoj reakciji razlozi stimulacije živaca su različiti. Najčešći uzrok je alergijski učinak, ali postoje mnogi drugi razlozi poput prašine, dima, parfema, pa čak i iznenada gledajući svjetlost.

Tijekom disanja, zrak koji prolazi kroz naš nos stvara turbulenciju kroz svoje uske kanale, dok se njegova temperatura podešava, a prašina unutra filtrira ovdje. Kad postoji podražaj koji će nas natjerati na kihanje, prije dolazi do sekreta za koji nismo svjesni naš nos, s živčanim završetcima koji šalju upozorenje. Upozorenjem se stimuliraju mišići u glavi i vratu, što uzrokuje iznenadni dah. Dio gdje se glasnice najprije zatvaraju i pritisak zraka ovdje raste, a zatim naglo se otvori i zrak se izdahne uz jaku buku. Naravno, prisutne su i strane tvari poput prašine u nosu i mikroba koji uzrokuju prehladu. Medicinska je nauka utvrdila da su klice koje se kihanjem šire puno rjeđe od onih koje se šire rukom.

Budući da su neki elementi živčanog sustava zatvoreni tijekom spavanja, u normalnim uvjetima nema kihanja. Ako je podražaj vrlo jak, može se odmah probuditi, ali mozak to ne doživljava kao opasnost; poput osobe čija noga škakljali smo se dok smo spavali, povlačimo ga za noge, okrećemo leđa i nastavljamo spavati.

Iako detalji refleksa kihanja nisu u potpunosti poznati, postoji jedna stvar koja je sigurno poznata: Ne možete držati oči otvorene tijekom kihanja. Znanstvenici to pripisuju činjenici da zatvorimo oči kada osjetimo bol ili bol u Pokušaj zadržavanja kihanja iz ljubaznosti definitivno se ne preporučuje, jer postoji ozbiljan rizik poput krvarenja u mozgu.

Objavljeno dana